Ауторство

Већина текстова на блогу су ауторски и објављени, задржавам сва АУТОРСКА ПРАВА над њима, МОРАЛНА И ИМОВИНСКА!

петак, 21. децембар 2012.

Nesu svi zakasali s's 240/160

       E kad se jutos nesam šlogiraja, mislim da neću nikad! Pal, da ti pričam, al' mora podjem s priču od tuj njeknja: sreto Tozu Molera, vidim ga amitom uštrumeja, pa ga pita koje mu je, neli je bolan s nešto.
     -More, vika on - Pušti me, sve sam zakasaja. Mora da spremem sa'ranu za subotu, ne znam glava kude mi je.

Ja se malko poviš zbuni, pa reko ne li je pogrešija nešto. Znam da se planiraju svadbe, veselja... al sa'rane da neki planira... mislim, Bože me sašuvaj! I pita ga ja čiju toj sa'ranu on treba da planira, a on vika:
    -Ma čeke ti objasnim. Vodija sam baba-Rosku kude lekara... kude Peru Koktela.
(Vikaju ga Koktel što pije koje stigne, a kad pomeša piće, meša i sve ostalo. Jedanput takoj pobrkaja se, pa ulegja u tudja kola kad si pošeja dom od rabotu! -prim. autor)

      I sad, da se vrnem na Tozu, rekja mu Pera da je baba mlogo bolna i da neće preskrca 3-4 dana. Davala krv i merija vuj pritisak, pa videja da ima 240/160 i toj je njemu bilo dovoljno da "presudi" na baba-Rosku! Sve mi Toma toj izorati, pa otide da kupi cigare, a posle i sve ostalo što treba za jednu pristojnu sa'ranu.




       A s'g, da se vrnem na "jutros", reko daj da svrnem da se vidim sas baba-Rosku, čuvala me je kad sam bija malečak - redno je da gu ispoštujem poslednji put!

       Idem ja takoj prema njinu kuću, kad vidim neka ženština mrska u baču. More, zagleda ja malko bolje, baba-Roska sadi luk! Razrabotila se, vrcka se ko neko devojče. Pita gu ja kako je sa zdravlje a ona reče da je bila malko preladjena ali, s'g je dobro. Ne mož u kuću da sedi, nešto gu tera da raboti, a bolje i jede kad raboti, sve mi toj ispriča. Izoratimo se mi takoj od sve što se mož poorati u takve situacije, ta se razdvojimo, a mene mi ne beše pravo da gu gledam, a znam da gu neće bude za neki d'n.
      I takoj, ona ostade da sadi luk, pa će i "kompiri ovija dani", a ja otido niz put mislejeći se.. koje ti je čovek bre?! Ete, ona jadna i ne znaje da će sutra el zajtre da umre! Sadi luk, a teško da će ga obidje. Produži si ja po moj put, pa vikam u sebe kako je život mlogo čudan. Toma se sekira kako će opravi sa'ranu, a baba-Roska se ič ne sekira i sadi luk.

      T'm'n se odvoji od baba-Rosku i podjo da si od Tisu pintera uznem keser, kad neki reče da je Pera Koktel umreja, zakačija ga šlog! Pa se pitujem, na čiju ruku je turaja onaj kompir što se meri pritisak?!

**bem li ga!? Tuj nešto ne pasuje...