Temu pišem isključivo kao posetilac Roštiljijade, mojim očima vidjena!
Krenula Roštiljijada u Leskovcu a sa njom i stradanje svinja, junadi itd, krenulo po dvadeseti put ono što proprati otvaranje ovakve kulturne manifestacije.
Ovoga puta ekonomska kriza je zaobišla Leskovac, naime, za pljeskavicu ili uštipak je morala da se nadje neka para ma kolika kriza da je. "Gladni" posetioci, nisu mogli da se suzdrže i sačekaju otvaranje, već su odmah navalili na gastronomsko zadovoljenje.
Odmah po otvaranju, prvog dana roštiljijade, mogla se videti slika onih koji uništavaju hranu i to ne na svakom koraku već - polukoraku. A onda vatromet, pa šetnja, pa pljeskavica, pa pivo iz krigle, pa mesa do nebesa...
A izloženog pečenja...na tone, pa sve da i nisi gladan, onaj vizuelni doživljaj pobudi u tebi potrebu za žvakanjem nečega iz širokog spektra ponude.
Obilazivši "izložbeni prostor", došao sam do improvizovanog restorana "Blizanci MM" iz Soko-Banje. Njihova "izložba" izgleda ovako:
Zoran Savić (Donje Zunice kod Knjaževca) me ponudio raznim gurmanlucima, no ja sam mu zahvalio uz objašnjenje da je moja poseta drugačijeg tipa. Još mi objasni da je restoran familijarnog tipa (a mislili smo da je familijarnost eliminisana...) No, usred priče, zazvoni mu paprka te je morao primiti porudžbinu po sistemu: "raznosimo ćevape"!
Marija Radojković, koja radi na prodajnom prostoru, samo je na trenutak stala zbog poziranja a iza mene se čekao red za pleskavicu - ne pravi se dobar roštilj samo u Leskovcu...
Ne bi bilo fer ne prikazati i "spoljne momke" u gro-planu! Neko je zaželeo ovčetinu!
Na kraju treba pomenuti i fenomenalni koncert Željka Samardžića, koji je još jednom dokazao ozbiljan pristup onome čime se bavi. Koncert je trajao nešto preko dva sata, a posetioci su prezadovoljni napustili mesto dogadjaja.
Dekoracije neposredno zavise od maštovitosti autora:
Tehnička podrška, bez koje se Roštiljijada ne bi mogla zamisliti: ova dva momka vredno rade, pripremajući audio-vizuelne efekte za nastup muzičara i pevača. Rekli su mi: "Snimaj, samo imena ne pominji"! Ta kud bih ja pomenuo Ivana i Zorana, taman posla!
Da sasvim nije "Crk'o Rock'n'Roll" svedoči i sledeća slika koja je uslikana ispred bine gde se upravo svirao DOBRI STARI R'n'R! Lica konzumatora zvuka sve govore...
Nikuda bez KUD-a
Dve
devojčice iz KUD "Lemind" (Marija Bošković i Jelica Stevanović),
obučene u makedonskoj narodnoj nošnji, pred sam nastup, rado su pozirale
ovoj devojčici koja je želela da ostane anonimna!
Dekoracija 1
I dekoracija 2
"Mesoprodukt" iz Vučja, vlasnik Zoran Lazarević (ako sam dobro čuo pored neopisive buke), dobitnici Zlatne medalje za kobasicu i Srebrne za roštilj meso (i ovo , ako sam dobro razumeo), no ja i ne moram ništa razumeti!
Razumeće onaj ko vidi sledeću sliku:
"Bavka-Turs" iz Gornjeg Bunibroda se predstavio u svom svetlu. Vlasnici Bata i Srdjan, inače moji dobri prijatelji (neću ih zbog toga favorizovati), su neumorno radili "barabar" sa svojim radnicima. Čim su me primetili, ponudili su me da zaposlim zube ali, uz zahvalnost sam im kazao da želim samo sliku.
I, slika je tu:
Ovo je dvadeseta roštiljijada po redu, a održava se prve nedelje u septembru. Večeras
treba da gostuje Vlatko Stefanovski a ja se trebam naći sa nekim
prijateljima koji će mi "iz prve ruke" dati približne podatke o
utrošenosti mesa (koje se meri na tone) mada po prvim preliminarnim rezultatima, očekuje se da utrošenost mesa prebaci 40 tona!
Prekjuče , kada se spremala pljeskavica za Ginisa, od prevelike gužve nisam uspeo slikati pljeskavicu od 49 kg rostilj-mesa i prečnika 105cm. Inače, ona se nakon pečenja besplatno u komadima deli prolaznicima.
Prekjuče , kada se spremala pljeskavica za Ginisa, od prevelike gužve nisam uspeo slikati pljeskavicu od 49 kg rostilj-mesa i prečnika 105cm. Inače, ona se nakon pečenja besplatno u komadima deli prolaznicima.