Ауторство

Већина текстова на блогу су ауторски и објављени, задржавам сва АУТОРСКА ПРАВА над њима, МОРАЛНА И ИМОВИНСКА!

среда, 23. новембар 2016.

Mudrost, pod znakom "?"

        Prekaljeni filozof je, spletom negativnih okolnosti, postao opasni kriminalac te je dospeo na sud. Sud mu je, imajući u vidu njegove intelektualne vrednosti, obećao ispunjenje jedne želje. Naravno, ta želja, jedino nije mogla biti oslobadjanje od odgovornosti.
Filozof je, naprotiv, zatražio da ga osude: na pola doživotne robije!

Naravno, ova izmišljena priča ima svoj epilog:
Sud ga osudi da nastavi živeti na ulici, ali u buretu.

Naravoučenije: ne igrajte se sa sudom, ako niste prekaljeni političar!

понедељак, 7. новембар 2016.

Зашто и када се крстимо?!

     Тамо неких осамдесетих, када је слава комунизма почела да јењава, ја сам почео да формирам човека у себи, да постајем свестан света око себе, као и мог утицаја на тај свет. Док је звезда црвених догоревала, распламсавала се најезда страних речи, која је била толика да нисам могао попамтити њихова значења, већ сам почео записивати.
     А гладан сам био нових сазнања из разлога да будем интересантан друштву у коме делујем, или да причом опчиним неку цурицу... Сваком људском бићу у тим годинама је у тежњи да се одликује нечим, што ће га чинити различитим од осталог друштва. Тако сам и ја одбацио чинити оне ствари за које нисам имао објашњење или разлог чињења. Онда сам на ТВ-у
гледао разне начине људског "приближавања" Богу. Неки су то чинили клањањем, други целом шаком правили крст пред собом, опет неки трећи с три прста... Било је и таквих ликова који су "скидали паучину" пред лицем или би се почешали тек (где их не сврби).
     Нешто под утицајем Партије, нешто из наведеног разлога, крст сам одбацио! Нисам се крстио, али пошто-пото сам желео сазнати зашто се крстимо на начин, на који то чинимо. Односно, тражио сам појашњење за тај маневар десне руке пред лицем и телом. Моја радозналост, или тежња за новим сазнањем је потрајала...
     Објашњење (кратко и јасно) сам добио од ондашњег власотиначког попа (ако се добро сећам, звао се Чеда - Чедомир). Одговор ми је дао питањем:

- Размисли о томе шта ћеш најпре урадити, ако се на пустом острву нађеш са незнанцем. 
     Како смо се упустили у разговор, ја сам имао још питања, а једно од њих је било зашто  на свим православним иконама, сви свеци заузимају помало мистичан положај прстију десне руке. Поводом тога, добио сам објашњење да је иконописац "ухватио" тренутак пре крста.
     Током каснијег истраживања поводом крста,  дошао сам до новијих сазнања да крст представља човека у стојећем ставу раширених руку, и то није никакво чудо и ништа ново. Интересантна је побуда човека раширених руку - спреман је да се неком себи блиском преда, да некога загрли, пригрли! Дакле, то је тренутак пре загрљаја.
     Одонда па све до данашњих дана, крстим се на начин који ми православна вера налаже. Такође, поштујем сва друга верска опредељења.
     Какав и колики сам верник, то је за неку другу причу! Ипак, нисам верски фанатик, а нисам ни атеиста... могло би се рећи да сам дозирани верник! Верујем да разумем разлог, начин и потребу за крстом!



Mikropolitika


- Za 50 godina se nije ništa promenilo: onda sam u školi učio srpsko-hrvatski, a i stranci su ga učili zbog njih. Današnja omladina uči strane jezike, opet radi njih, stranaca!

- Kada se kod nas Balkanaca pojavi problem, mi ga ne rešavamo! Mi tražimo krivca!


- Pravi nacionalista je onaj koji voli svoje i ne mrzi tudje!

- I najbolji lekari pretrpeše visok stepen degradacije odlaskom u politiku. Postadoše higijeničari - ispirači tudjih mozgova!

- Posle svega što se na Balkanu desilo u poslednjih stotinak godina, mogli bismo se svi staviti pod jednom, jednstvenom kletvom: "Za kralja i otadžbinu, spremni! Alaha mi!"

- Nekada su političari obećavali brda i doline, nebi li došli do vlasti. Danas su racionalniji: obećavaju brda ili doline!

- Količina laži u obećanjima političara se ogleda u količini obećanja. Količina istine je srazmerna nedostatku količine izlaganja.

- Uspešni političari govore kao navijeni. Navijaju za sebe.

Vidovitost


        To što sam naprasno odlučio da postanem vidovit, to nije nista naročito. Nisam jedini koji tako nešto radi. Samo treba imati volje. E, treba i znati. I umeti. A čini mi se da je i isplativo. Radim na tome izvesno vreme u smislu koncepcije. Osmišljam način rada, a paralelno s tim, trazim TV kuću preko koje bih ordinirao. Ne, nisam preživeo nikakvu nesreću, pobedio smrt niti bilo šta slično, kako to obično biva kod ovakvih pojava. To što ste čuli da je "taj i taj" imao bliski susret sa smrću, pa ga je smrt mimoišla, a njemu se javio Neko i rekao mu da ga vraća iz mrtvih, ali pod uslovom da mora lečiti ljude i predskazivati budućnost načinom koji mu On odabere... ja ništa slično nisam niti doživeo ni preživeo. Ja sam jednostavno rešio da to radim.
        Odabrao sam vazduh za glavni medij. Dakle, gledanjem u vazduh, kazivaću ljudima ono što žele da čuju. U pripremi su mi pomoćni mediji poput neslegnute prašine, uhvaćene magle i dima od kunovog drveta. Medjusobnim kombinovanjem ovih elemenata, po projekciji 3D slika, moći ću da predvidjam. I da lečim! Danas je bolesnih sve više. Kod lečenja sam odlučio da se opredelim za metodu isceljenja, zarastanja i odstranjivanja nepoželjnih prirepaka, a sve to putem Prozirne materije. Dobra većina ljudi i ne zna za postojanje ovako uticajne tvari, koju sam za ovu priliku, slučajno pronašao. I sve što mi usput bude zatrebalo, otkriću, ili ću pronaći ili izmisliti. 
        Opšta jedna seansa bi se moga odvijati u ovakvom smeru: po uspostavljanju telefonske veze, subjekat ne treba da govori ništa o sebi. Ne trebaju mi nikakvi suvišni podaci (ime, datum rodjenja, pol...), koji mogu biti samo štetni. Potrebno je jedno disanje u slušalicu! Da, dobro ste pročitali: jedno disanje za lakše slučajeve ili tri udisanja i jedan izdisaj za teže varijante. Na osnovu toga, ja nesrećniku/ci saopštavam kako da se, uz moju pomoć, izvadi iz nevolja kojih ni sam/a nije svestan/na. Ako pak želi da sazna da li od nečega boluje i kako da prebrodi dotičnu bolest, subjekat mora dublje da diše 2-5 puta,  ako je npr. 25 godina mlad. Ako je inače 63 godina star, duboko disanje bi se odvijalo u 6 etapa po tri puta! Pa, to su teži slučajevi, složićete se! Takvima, putem vetra, dozirano šaljem mešavinu već pomenutih substanci i usmeravam Prozirnu magiju ka njima. U zavisnosti od težine slučaja, pravi se različita doza spravljanja melema, leka, ampule... Primera radi, bezgrešnom političaru saljem injekciju svesti u oblačiću dima. Nepotkupivom funkcioneru šaljem granule hrabrosti u dizanju prašine za sobom. Nevernicima šaljem Veru u posetu, a neizlečivima izlečivo. A lopovima... njima pomaže isključivo brzo hvatanje magle, koju ja imam u izobilju (oni ne treba da brinu, treba samo da što više kradu, varaju, lazu...).
        Kako izlečiti čoveka, koje ne zna šta bi sa sobom? Jednostavno, kažem mu da ne opšti sa sobom neko vreme, ali mu pre saveta naplatim propisanu terapiju. Naravno, uz to mu savetujem da se javi na kontrolu za par meseci, što iziskuje dodatne troškove. 
Jeste li skoro bili kod lekara? Ne, nemojte ići. Sačekajte da otvorim agenciju za ovakav vid izlečenja. A bolest... pa može i ona da sačeka. Ionako u svim bolnicama postoje liste čekanja, što potvrdjuje tezu da bolest može sačekati. Znaju lekari, učeni su ljudi, ali znam i ja! I ja sam učen... e, sad... dal' sam naučen? Ne volim ljubopitljive ljude.