Decembar 2015. Pola 8 ili 19:30, počinje dnevnik. Udarna vest: "Putare iznenadio sneg!"
(Putari - Preduzeće za puteve)
(Putari - Preduzeće za puteve)
Od kako znam sa sebe, (svesno postojim pedesetak godina) svake zime se na sredstvima javnog informisanja objavljuje vest da je "Sneg iznenadio putare". Nikada nisam mogao da razumem ovakvu vest. Evo zašto: ako je sneg bio faktor inenadjenja jedne godine, pa se to ponovilo druge godine, zar će nova pojava u narednom zimskom periodu delovati iznenadjujuće na one, koji su skoro navknuti na takvu praksu prirode? Ali čovek voli da krivi drugog (ili druge) za neuspehe, neprijatnosti, iznenadjenja svake vrste, poraza, neugodnosti i svih oblika nelagodnih situacija. Da, okriviće i prirodu! Priroda ne ume da se brani što je najavila iznenadjenje u obliku padavina, a čovek nije znao (ili nije hteo) da najavu protumači.
I tako, putevi ostaju neprohodni pod naletom belih pahuljastih tvorevina. Kasnije, kada se saopšti "iznenadjenje", najezda će biti (uz mnogo muke i jada) savladana. Sama pobeda nad krvožednim pahuljama ne bi bila zanimna, ako ne bi bila propraćena onakvom objavom: iznenadjenje!
Primer:
Ako bi se iz debelog creva samo ispustio smrdljivi gas, dešavanje bi prošlo ili nezapaženo ili malo primetno. Tvorac ljudskog roda se potrudio da smrad ne ostane nezačinjen, dodao je i zvučni efekat.
Prdež!
Mene dupe još nije oznenadilo: kad god sam hteo da se oslobodim gasa, učinio bih to u što zvučnijoj varijanti. Nije iznenadjenje ni kada, u nameri da prdne, čovek se usere! Unapred je mogao i morao da zna za potencijalnu tihu pretnju guzice!
Da se vratim na putare. Mogli su i oni znati da će ih sneg "usrati" i trebali bi biti spremni da se izbore sa govnima! Sve što zima priredi kao prdež, dobrodošlo je i nije za osudu. Još manje je iznenadjenje.
Ako je guzica (zima) dovedena pred svršenim činom (zimski uslovi) i ponudjeno joj da prdne (padne sneg), i ona to učinila, a nije se usrala (pao sneg, bez mećava i jakog nevremena), putari bi se samo trebali zahvaliti guzici tj. zimi!