Ауторство

Већина текстова на блогу су ауторски и објављени, задржавам сва АУТОРСКА ПРАВА над њима, МОРАЛНА И ИМОВИНСКА!

петак, 23. октобар 2015.

Iznenadjenje

    Decembar 2015. Pola 8 ili 19:30, počinje dnevnik. Udarna vest: "Putare iznenadio sneg!" 
(Putari - Preduzeće za puteve)   

        Od kako znam sa sebe, (svesno postojim pedesetak godina) svake zime se na sredstvima javnog informisanja objavljuje vest da je "Sneg iznenadio putare". Nikada nisam mogao da razumem ovakvu vest. Evo zašto: ako je sneg bio faktor inenadjenja jedne godine, pa se to ponovilo druge godine, zar će nova pojava u narednom zimskom periodu delovati iznenadjujuće na one, koji su skoro navknuti na takvu praksu prirode? Ali čovek voli da krivi drugog (ili druge) za neuspehe, neprijatnosti, iznenadjenja svake vrste, poraza, neugodnosti i svih oblika nelagodnih situacija. Da, okriviće i prirodu! Priroda ne ume da se brani što je najavila iznenadjenje u obliku padavina, a čovek nije znao (ili nije hteo) da najavu protumači.

I tako, putevi ostaju neprohodni pod naletom belih pahuljastih tvorevina. Kasnije, kada se saopšti "iznenadjenje", najezda će biti (uz mnogo muke i jada) savladana. Sama pobeda nad krvožednim pahuljama ne bi bila zanimna, ako ne bi bila propraćena onakvom objavom: iznenadjenje! 

Primer:
 Ako bi se iz debelog creva samo ispustio smrdljivi gas, dešavanje bi prošlo ili nezapaženo ili malo primetno. Tvorac ljudskog roda se potrudio da smrad ne ostane nezačinjen, dodao je i zvučni efekat.  
Prdež!
Mene dupe još nije oznenadilo: kad god sam hteo da se oslobodim gasa, učinio bih to u što zvučnijoj varijanti. Nije iznenadjenje ni kada, u nameri da prdne, čovek se usere! Unapred je mogao i morao da zna za potencijalnu tihu pretnju guzice! 

Da se vratim na putare. Mogli su i oni znati da će ih sneg "usrati" i trebali bi biti spremni da se izbore sa govnima! Sve što zima priredi kao prdež, dobrodošlo je i nije za osudu. Još manje je iznenadjenje. 
Ako je guzica (zima) dovedena pred svršenim činom (zimski uslovi) i ponudjeno joj da prdne (padne sneg), i ona to učinila, a nije se usrala (pao sneg, bez mećava i jakog nevremena), putari bi se samo trebali zahvaliti guzici tj. zimi!

понедељак, 12. октобар 2015.

Бучна тишина


     Из плићака сна пробудила ме несносна тишина. Толико је тиха да сам је осетио на први ослух. Иначе, не волим тишину. Не волим ни галаму, али када је негде између, то је музика за моје уши. Чуо сам од злих језика да сам антимузикалан. Ето, такав глас кола, кола те допре и до ушију коме је намењен. Никада нисам био носилац, а још мање преносилац таквих вируса. Свако је музилкалан на свој начин, па и аутор мелодије приликом промашаја ексера који кује.
     Дружење са особама супротног пола, изнедрило је нека нова искуства и сазнања у померању граница о појму мелодије. Наиме, за време наших спортских активности, особе су производиле мелодичну буку, коју би само глув могао волети. Разним покретима би, ипак красиле и надоместиле постојећу ману. Можда увертира и не увесељава у пристојној мери, али њихов музички закључак је био исткан изненађењима, јер једна ме на крају дружења питала да ли и ја осећам исто према њој: оно на слово љ.
Рекао сам:
 - Осећам! Осећам да не осећам ништа.
Потпуно, али потпуно разочарано ме је погледала и почела да се смеје. Смех је зачинила речима:
 - И ја то исто осећам.
Када сам хтео да прокоментаришем ову њену мудрост, усправно је прислонила прст на на својим уснама и изговорила:
 - Псссссст!
Таква је женска логика, ћутањем владају.
     Не изузимам постојање људи, који намерно производе велику количину тишине. Такве људе можемо сврстати у неколико категорија и још толико поткатегорија. Ја бих такве људе изопштио из савременог света, јер не успевам да докучим њихову тежњу да остану ттихи, а још мање разумем умеће којим постижу све то. Мој лик у огледалу емитује више буке од таквих примера. Али одраз се не рачуна у пример. Одраз је непример!
Ви би сада нешто казали? Или не би? Немојте!
Пссссст!

петак, 9. октобар 2015.

Ameri! Pardon, ne zameri!

        Ovi, Amerikanci, mnogo glup narod ispadoše! Ja zaista ne znam šta ih je teralo da još '69. idu na Mesec i to pomoću "štapa i kanapa". Lepo su mogli sačekati osvit 21. veka, pa sa svom ovom, savremenom tehnologijom, mogli su se verati gde god žele i to po mesečini. Dok sedim u sobi, malo se igram složenom aparaturom, Keyboard, a kad mi to dosadi, ja klinem na spravu zvanu Mouse i očas sam, ne na kraju našeg Solarnog sistema, ne na ivici Mlečnog Puta, nego sam u... u Pizdu Materinu (metafora za nepoznato). I kad odem tamo, u tu Pizdu Materinu, takodje navodjen savremenom tehnologijom, ja posmatram šta se odigrava OVDE! A OVDE se dogadja svašta i to svaki dan. Nema dana da se ne dogodi neko SVAŠTA. Vlada, moj prijatelj, priča mi kako Vlada u Parlamentu donosi nove odluke, nepovoljne po narod i NIKO se ne buni! Ja kažem sebi: ma Jovane pusti Vladu, neka jede govna, gledaj sebe. Valjda Vlada bolje zna od naroda šta narod može otrpeti i izdržati, a šta ne. I sad se tu našao neki Vlada da govori o Vladi, a u ovoj priči se govori o Amerima.
        Ja, kako znam za sebe, a spoznajući tokom života Amerikance, mislim da su samo jednom napravili pametan potez: Znate'l ono kada ih na Kosovu (za stolom) pobedio srpski predsednik? Eto, oni su pronikli u njegove namere, te završiše bombardovanje taman jedan dan pre proglašenja MIRA. Da su zakasnili samo jedan dan, Milošević bi bio i moralni pobednik, ovako... Doduše, imaju Ameri svetle tačke tokom njihovog dugogodišnjeg vojevanja širom sveta! Recimo, diskutabilno je ono kada su brojali žrtve u vijetnamskom ratu. Tu nisu sporne američke žrtve, to se zna! Tačno u komad! Poginulo je tačno oko 58 386 Amerikanaca. Amerikanci su tada kazali ovako:

        "Vojna doktrina i običaji rata nalažu da protivnik (neprijatelj) ima nekoliko puta veće gubitke od nas! Pa zar ćemo mi, u svetu poznati kao zagovornoci mira, dopustiti da rival ima 153 - 256 348 žrtava (jer je 58 386 puta NEKOLIKO = 153 - 256 348)? NE, to sebi ne smemo dozvoliti!"

         I ne dozvoliše sebi, velike žrtve dozvoliše drugima. Reko' li ja da su oni glup narod? A može bit i da su pametni, ali mi to još ne znamo... a ne znaju ni oni!

четвртак, 1. октобар 2015.

Amazing, bre!

     Nova vremena iznedrila su nove nazive za stara zanimanja.  Mnoga zanimanja su nestala pod naletom novih vremena, ali jedno zanimanje opstaje i pored mnogih progona, preživljava pod vrlo teškim uslovima, bez kiseonika, bez sunca, bez elementarnih uslova za život...
Politikant! je najnovija vrsta zanimanja, običnom smrtniku još nejasan pojam i definicija. Politikant je naslednik nekadašnjeg političara, ali ovaj je usavršeniji na svim nivoima.
Političar sa novim ruhom (novi skin).

Evo definicije Politikanta na staznaci.com:
 politikant muški rod  Nadripolitičar, čovek koji se bavi politikom, a nije za nju dorastao.
Čovek koji se bavi politikom iz ličnih, sebičnih interesa; nadripolitičar, demagog, intrigant koji se ne bavi pravim problemima (grč.)
 



         Tek sada dolazim do fabule priče: u mom okruženju ordinira jedan takav lik. Taj lik, politikant, je koristio lek Velington dok je bolovao od Epopsilije. Svojevremeno je radio u Crnoj Gori u mestu Gudva, a prošao je kroz Krstenik i Krošumliju, na putu za Vranjačku banju. A, da, Sarataš se nalazi u Madjarskoj, inače on nikada ne bi radio u vodovodu i nakalizaciji. 
Ovako načitan, elokventan politikant predstavlja narod! Čuo sam od lokalnih stanovnika: "Ta haj'te ljudi, šta ste se za njega uhvatili, pa to je ovde kod nas, inače..."
Inače, stanje sa jednog nivoa se preslikava i na ostalim nivoima. Tamo su još "načitaniji", verovatno!

        Ljudi, nemojte se zavaravati, politikanata je sve više, kote se bespolnim putem brzinom miševa.  
Preneverovarno!!!