Ауторство

Већина текстова на блогу су ауторски и објављени, задржавам сва АУТОРСКА ПРАВА над њима, МОРАЛНА И ИМОВИНСКА!

уторак, 18. новембар 2014.

Četiri najjača ženska oružja za vaginalnu manipulaciju

Tange 
Prvi podaci o ovom revolucionarnom izumu datiraju iz 1939. godine. Od tada čine da muškarci seks sa svojom suprugom požele čak duplo češće. Tačnije svaki put kad one obuku tange. Dakle, dva puta mesečno. Jednostvno je, kad prvi put vide partnera u flekavoj potkošulji kako desnom rukom naginje kefir direkt iz teterpaka, a levom češe dupe, one prestaju da obuvaju ovaj minimalistički vid gaća. Taj njihov suptilni protest je prouzrokovan time što su im uglavnom neudobne, ladno im je dupetu i zbog njih mogu da zapate nezanemarljivu gramažu bakterija. Ta simptomatična pojava se koristi i za prevenciju prevare. Naime, kad muškarac primeti da je njegova sisatija polovina locirala tange koje je posle banketa uštekala u poslednji krug ormara. I sad ih nazuva prvi put od tada, iako ide kod mesara po urku i papke za cubok, jasno je da se nešto čudno dešava.
Tange su kao Kinezi. Mnogo ih je, postoje u raznim oblicima i veličinama, ali generalno gledano sve je to isti kurac. U nekim zemljama su zabranjivane pod izgovorima koji imaju veze sa pameću koliko i Čedo Čvorak, pa ih neću ni spominjati. Te zakone su svakako doneli neke manje mudri ljudi. Neki više mudar čovek je patentirao tange sa ugrađenim GPS-om kako bi muškarci tačno znali gde su im žene krenule u žetvu kurčevine koja nije njihova. Ne lezi vraže, feministički lobi je podigao takvu dževu da je proizvodnja ovog vanvremenskog izuma momentalno zabranjena, a pominjani mudar čovek momentalno nestao. Kad-tad će osvanuti vest da su mu pronašli kutnjake u utrobi krokodila. Karijes, nesrećan slučaj.


Halteri
Halteri su čipkasti odevni predmet sa tregerima koji služi da ženi ne padnu čarape do gležnjeva kad naglo ustane da okrene kore za Bomba tortu. U stvari služile su tome do pojave samodržećih čarapa sa silikonskim krajevima. Sad im je jedina svrha da se kurčevi ukrućiju u realnom vremenu. To i ništa više. Odgovorno tvrdim da je ovaj odevni predmet kroz istoriju više uticao na potenciju od Vijagre, tabana i Severininog pornića zajedno. Zbog njih su mesari postajali vegeterijaci, zidari pili malo pivo, a ja počeo da sečem nokte na nogama jednom nedeljno. Ponižavauće, obeshrabrujuće. Najčešće se viđaju u pornićima, to je dobro, jer da ih žene svakodnevno nose broj razvedenih brakova bi skočio za 90 posto.
Posle alimentacije najubojitije oružje hladnog rata muško-ženskih odnosa. Bojeva glava vaginalne manipulacije. I da, u njihovom je vlasništvu.


Genitalni pirsing, pirsing jezika i bradavica
Pirsing jezika se pojavljuje u Afričkoj kulturi, pirsing bradavice je poznat iz doba starog Rima, a genitalni pirsing se prvi put pojavio u Indiji. Ako ti devojka nije poreklom iz Čada, ako se ne preziva Materaci i ako nema crvenu tufnu između obrva, jasno ti je zašto je provukla tiplu kroz kožuru. Da celu noć ne bi tukao po poker aparatu, nego po njoj. To je u redu. U redu je i to što žene sa genitalnim pirsingom osećaju seksualne užitke i dok voze sobno biciklo i gledaju Domaćine, priženi se. Oduvek sam cenio snalažljivost.
Ove tri vrste pirsigna mogu da izazovu određene medicinske poteškoće, kojima naravno neću da te davim, jer sve nade ulažem da ti nikad neće pasti na pamet da probušiš jezik, sisu ili vićgla. Đavoli ne čuli. Ipak možda bi te moglo zanimati kako da se osvetiš devojci koja ima pirsing, a prevarila te je ili presolila Minut pire. Metal se brzo hladi i brzo greje. Stoga, na temperaturama nižim od minus 10 stepeni tipla može da izazove promrzline, čak je jako opasna na izrazito niskim temperaturama. Oće bradavica dotpadne k’o dugme. Sad, pošto nemaš para da je odvedeš u Sibir, a i ne znam kako da je nagovoriš da odete tamo, postoji bolje rešenje. Odveti je u saunu, postoje realne šanse da ne nanjuši opasnost. Ima da paniči kao da je juri 300 krivih kuraca, neće joj biti ništa, a smešno je do besmisla.


Tetovaža
Tetoviranje je trajno unošenje mastila u kožu pomoću posebno izrađenih igli. Tetoviraju se i ljudi i životinje. Mada bi bilo nesvakidašnje zabavno istetovirati glavu Bore Drljače trudnoj krmači na dupetu, ipak ćemo se baviti ljudima. Ljudi se tetoviraju iz esktetskih, ritualnih ili običajnih razloga. Ako ti devojka nije ćerka poglavice Maorskog plemena ili Jakuza, lako je zaključiti da joj je rozi vilin konjic sleteo na sisu kako bi se tebi ukrutio kad ga vidiš. To što raznorazne TV emisje pokušavaju svaku tetovažu osenčiti nekom patetičnom propratnom pričom je holivudsko sranje za emotivne gubavce.
Tetovaža u nekim slučajevima može izazvati i privremenu impotenciju, ali to uglavnom nije do tebe već do ukusa žene. Ne budi nastran, ne do tog ukusa. Ja kad vidim kinesko slovo između bubrega totalno mi se naruši psihofizičko zdravlje i imam osećaj da će mi iskočiti čukalj na mozgu. Ipak, fetiš prema ovom vidu telesnog moleraja je jedan od najjačih na svetu. Mnogo semene tećnosti se godišnje prolije po kvadratnom centimeru implementiranog mastila. Primenjena umetnost.
Jebi ga, K R A J !


четвртак, 13. новембар 2014.

Sve, za šta se živi

      Probrana grupa ljudi je u tišini stajala nad praznom rakom. Svojim prisustvom, kao svedoci njegove sahrane, veličali su ovaj tužni trenutak na način na koji se on, u takvim prilikama, može uveličati. Pored krsta sa zlatno-žutom bojom ispisanih važnih podataka, sanduka i hrpe, sveže iskopane zemlje stajali su njegovi. Svešteno lice je samo mantijom davalo ozbiljnost prilici u kojoj se nalazi. Uvek kada bih ga pogledao, dobijao sam neodoljivu želju da prsnem od smeha. Taj nos, to lice, to tuce dlaka, koje bi trebale predstavljati bradu, taj stav, taj glasić... na koji način je on izgurao teološki fakultet... verovatno mu je sam patrijarh bio neki rodjak. Njega za karikaturu nije trebalo crtati, trebalo ga je slikati! Do njega je stajala sestra pokojnika. Siguran sam da mu je bila sestra, jer je bila u crnini i ridala je. Levo od nje, čoveka koga ne znam, krasila je negovana brada. Da je bio u crnom plaštu, mogao bih se zakleti da je pop. Sledeća ikona u niski svedoka, "uniformisano" lice, mora da je pokojniku bio lični majstor za održavanje vodovoda i kanalizacije. Iz bočnog džepa na nozi virile su "papagajke". Gornji deo njegove uniforme kao da je pre njega pripadao nekom onižem i mršavijem majstoru, jer je na prisutnom isticao ionako poveći stomak. Da je vlasnik istog bila žena, rekao bih da će joj svakog trena pući vodenjak. Dva slinava dečaka preko rupe "pivskog", sinovi pokojnika, bili su kao blizanci, iako dvobračna deca. Pre no što predstavim udovicu, da kažem da su bile još četiri persone, koje ne zaslužuju detaljniji opis, osim da pripadaju ljudskoj vrsti. A ova trojica radnika pogrebnog preduzeća, jedva su čekali da odrade svoj posao, jer boca rakije, koja je kružila medju njima, svakim narednim krugom bivala je sve praznija. Naravno, udovica, kraj uzglavlja kovčega, nemo je posmatrala daljinu, tj. dubinu. Reklo bi se da je sišla s modne piste: obučena sva u tamnije-crvenom, skoro braon. Kafena marama oko vrata i cipele na nogama, složeni su u identičnom dezenu. Tanka bluza na njoj, isticala je svoje rupice, verovatno zamišljene od strane dizajnera kao otvori za promaju na telu korisnika u sparnim danima. I na kraju suknja, koja ničim nije izazivala pažnju, savršeno se bojom slagala sa čarapama. Za posmatrača iz daljine udovica je nosila čakšire.  Jedina crnina na njoj, koju sam krajnjim naporom uočio, bio je karijes na četvorki gore levo. To ne ide jedno s drugim, stil oblačenja i karijes - reći ćete! Naravno da ide. U pričama je sve moguće. I na kraju, tu je prisutna i moja malenkost, ali samo kao autor priče. 
 Sanduk, od čvornate čamovine, uobičajnog izgleda, lepo je delovao u celoj ovoj priči. Premazan braon lazurnim sandolinom, starao se da trenutak sahrane ne deluje morbidno. Sanduk ne ide bez krsta, a krst bez brojeva i slova: ukupno 33, računajući i znakove interpunkcije. Gledam i čudim se kako je malo lamperije utrošeno za ovako važnu stvar. Ta šačica čamovine, od toliko drveća na zemlji, deluje skromno da skromnije nema gde. Zaključujem da je svaka sahrana slična ovoj, ma koliko para da naslednici potroše za nju. Petnaestak prisutnih (računajući i mene), davalo je činu sahrane izvesnu ozbiljnost, ali u isto vreme opet skromnost, naravno zbog broja prisutnih, a sve zbog poredjenja sa brojem kontaktiranih za vreme života pokojnika.

    Jedan zadovoljan pop, tuce i po ljudi, 30-tak pisanih znakova, malo čamove lamperije, jedno odelo, ucveljena (sa vremenskim ograničenjem) familija, radosni neprijatelji, pijani radnici pogrebnog, jedna rupa, šmrkanje (tu i tamo), osmeh (tu i tamo), stotinak reči... i još dosta neprotokolaranih dešavanja, prate skoro svaku sahranu. Ispada da je to u stvari sve, za šta čovek živi, ma koje vere ili nacije bio, društvenom sloju pripadao, bio car ili sluga, plivao u parama ili u dugovima, jeo i pio amroziju i nektar ili jeo proju i kačamak i pio vodu... SVI završavaju ISTO! 
Sve, za šta se živi nalazi se u ovoj priči. Ne veruješ?! Čitaj od početka!

четвртак, 28. август 2014.

Vicevi, koji su me nasmejali

 Tako je u CG
Sreli se pile i crv u Crnoj Gori, te crv reče piletu:
"Dje si sokole, nijesam te vidio trista godina!"
Na to će pile: "A dje si ti, zmijo ljuta!"
***************************************
 Djavolska posla
 Sretnu se na nekom mostu grbavi i djavo. I pita djavo:
- Ko si ti?
- Ja sam grbavi čovek! A, ko si ti?
- Ja sam djavo! A, šta ti je to na ledjima?
- To je grba, to mi je od rodjenja!
Pomisli djavo da je to nešto vrlo vredno pošto je od rodjenja, pa reče grbavom:
- Hoćeš da mi daš grbu?
- Pa, da ti dam.
I tako, rastadoše se grba, radostan što prvi put u životu ide uspravno oslobodjen viška, i djavo, što je dzaba dobio vrlo redak deo tela.
Sutradan, grba sve ispriča svom prijatelju ćopi, i predloži mu da i on čeka djavola na mostu u nadi da i njega oslobodi nakaze.
Sede ćopa da čeka, kad, eto ti djavola:
- Ko si ti?
- Ja sam ćopa i imam nogu...
- A, grbu nemaš?
- Nemam.
- Evo ti!
********************************************
Priznala mu
 Odveli muž i žena kravu kod bika, ne bi li je bik oplodio: Ali, što je više bik skakao na kravu, to se žena više vlažila. Tu je otkrila da su joj životinje u stvari fetiš. Ne može ona da izdrži pa prizna mužu
- Muže, kako bik skoči na kravu, a meni se... znaš?!
- Šta, da ti se nije prijebalo?
- Baš to!
- Pa ne može sada!
- Znam da ne može, nema gde.
- Ama ima gde, nego ja sam poneo pare samo za kravu!
 *******************************************
Crno
Kada ti pređe put crna mačka, zatim za njom i crni pas, pa crna baba, crni deda, čak i crni miš, znaj da je deda umesto repe iščupao visokonaponski kabl!
******************************************
 Hmmm...
Sretnu se dva psihijatra.
- Dobar dan, dobro ste. Kako sam ja?
- I vi ste dobro.
********************************************
Naš čovek
Sredinom sedamdesetih prošloga veka, Jadransko more je bilo preplavljeno kako stranim tako i domaćim turistima. Stigavši na plažu, naš čovek se dobro zamislio gde da odloži svoje stvari, znajući kakav je naš narod. Najzad se doseti pa na gomilu svojih stvari postavi papir sa natpisom "Mate Parlov"!
Potom ode u vodu, a kada se vratio zatekao je papir (bez ličnih stvari) na kome je pisalo "Dane Korica"!

недеља, 11. мај 2014.

Kuda ideš, Evropo?!



Vreme: 10.05.2014. subota
Mesto dogadjaja: Kopenhagen, Danska
Dogadjaj: Tradicionalna manifestacija izbora za "Pesmu Evrovozije"
Karakter dogadjaja: Kulturno-zabavni program

Ovakav dogadjaj pruža priliku zemljama širom Evrope da prikažu svoje muzičko umeće, te da se direktno predstave najširoj muzičkoj masi i njhovim apetitima. Naša zemlja je uglavnom učestvovala na ovom Happening-u (bilo kako se zvala) i uglavnom je imala kvalitetnu robu za evropsko tržište.

Podsećanja radi, kao Jugoslavija, 1989. pobedu nam je donela pesma grupe Riva, "Rock me Baby". Za Srbiju 2007.  trofej nam je donela "Molitva" Marije Šerifović.
U medjuvremenu, strane pobedničke pesme su uglavnom bile visokog kvaliteta i dugo slušane.

Što se domaće muzike tiče, medju zapaženim numerama su:
1973. Zdravko Čolić - Gori vatra
1974. Korni grupa - Moja generacija
1981. Seid Memić Vajta - Lejla
1983. Daniel Popović - Džuli
1986. Doris Dragović - Željo moja
1989. Riva - Rock me Baby
1990. Tatjana Matejaš - Hajde da ludujemo, itd.

Švedska pop-grupa ABBA (najbolji Pop-sastav svih vremena), odneo je pet puta pobedu na ovom takmičenju.
Na sinoćnom dešavanju, naših predstavnika nije bilo. Navodno, zvog finansijskih problema! Ali...drugi su učestvovali! Još kako su učestvovali! Eto, Austrija npr. ostavila je utisak!!! I pobedila.

Ovo je predstavnik/ca Austrije! Ovo, ono ili to, je sinoć pobedilo na manifestaciji "Pesma Evrovizije"! Evropa je postavila nove standarde u muzici. Pomerila je granice do neslućenih razmera-daljina, ja bih rekao, na štetu morala. Ovo što je pobedilo, neću da komentarišem. Pesmu - hoću: pesma je ništa posebno. Bilo je daleko boljih pesama sinoć: Holandija, Švedska, Švajcarska... Ali izvodjači nisu bili dovoljno atraktivni (ekscentrični) da bi imali šanse za pobedu. Dakle, moraš biti peder, glup, lud, devijantan, amoralan... da bi odvažno koračao Evropom! Rukovodjen ovakvom logikom, zaključujem: ono što je normalno to je trivijalno, a ono što je nenormalno treba istaći kao normalno.

Srbi su mudar narod: pod plaštom finansijske krize, priredili su Evropi tihi bojkot neučešćem na Eurosongu. U političare se ne uzdam, ali daće Bog da mi ne idemo u korak sa tom i takvom Evropom!

Fajnli, reč-dve o pobedniku: Končiti, svaka čast! Rekao bih da to otac više ne radja!


*********************** Where you're going, Europe? **************************

____________________________________________________________________________

*********   Nema šta da se bunimo, prvi smo počeli!   *********


*********   Ili još bolje   *********


петак, 28. март 2014.

Незаменљива локација


На десетогодишњици матуре:
- Где да идемо на ручак након сусрета?
- А да одемо у "Колибу"
- Зашто баш тамо?
- Има младих, згодних конобарица... разумеш?
На двадесетогодишњици:
- Где бисмо на ручак, људи?
- Та, хајд'мо у "Колибу"
- А зашто у "Колибу"?
- Имају изузетан роштиљ, добра клопа!
На тридесетогодишњици:
- А где сте планирали ручак?
- У "Колибу"
- Зашто у "Колибу"?
- Праве добре чорбице... има шта да се кусне!
На четрдесетогодишници матуре:
- Јел'те, а где је планиран ручак?
- У "Колибу"
- Зашто у "Колибу"
- Зато што тамо до сада нисмо били никада!

четвртак, 6. март 2014.

уторак, 4. март 2014.